Život je nekad siv, a nekad žut

_W_E_L_C_O_M_E_

03.03.2009.

zanimljiwosti

Iako se osjećamo superiornima ljudima koji su živjeli stoljećima prije nas, moramo im odati i priznanje. Ostavili su za sobom predmete koje čak ni moderna znanost ne može objasniti. Internet magazin 'Cracked' donosi nam pregled 6 ludih otkrića koja znanost ne može objasniti

6. Voynichev rukopis

Radi se o drevnoj knjizi koja je uspjela onemogućiti sve pokušaje da se dešifrira njen sadržaj. Knjiga je podijeljena na poglavlja sa dosljednim tekstovima i detaljnim ilustracijama. Čini se da je riječ o stvarnom jeziku, ali onom koji nitko prije nije vidio. I vjerojatno ima nekakvo značenje, no nitko ne zna kakvo. Čak se ne zna ni tko je to napisao, niti kada je točno napisano, pretpostavlja se prije 500 do 600 godina. Od njena otkrića 1914., ova knjiga bila je objekt intenzivnog proučavanja od strane mnogih kriptografa, uključujući neke od vrhunskih američkih i britanskih vojnih kriptografa. Nitko od njih nije uspio dešifrirati niti jednu jedinu riječ knjige. Neki pak tvrde da se radi o običnoj prijevari, dok drugi smatraju kako je riječ o tzv. 'glossolaliji', što je zapravo umjetnost pisanja nečega što je nerazumljivo, a priopćeno je od strane više sile, poput Boga ili izvanzemaljaca. Knjiga je postala sveti gral kriptografa i povjesničara, a dobila naziv po rusko-američkom trgovcu knjigama Wilfrid M. Voynichu, koji ju je pronašao.

5. Mehanizam Antikythera

Antikythera je zapravo antički stroj pronađen na olupini broda u blizini Grčke koja datira iz 100 godine prije Krista. Mehanizam od bronce i željeza, star 2100 godina koji je otkriven 1901. mogao bi se nazvati prvim astronomskim računalom. Sadrži opremu i strukturu koja nije pronađena na sličnim predmetima još 1000 godina. Znanstvenici se ne mogu složiti kada je mehanizam napravljen niti tko ga je napravio. Postoje pretpostavke da su stroj napravili Grci jer su instrukcije na njemu pisane na grčkom, dok drugi pak tvrde kako zapravo dolazi sa Sicilije. Smatra se da je mehanizam napravljen kako bi se predvidjela i otkrilapozicija nebeskih tijela, a neke pretpostavke idu toliko daleko da kažu kako je to olupina stroja za putovanje kroz vrijeme. Bilo kako bilo, mehanizam Antikythera sadrži funkcije i opcije koje su za antičko doba bile potpuna nepoznanica.

4. Cijevi iz Baigonga

U dijelu Kine koji nije naseljen, a zapravo se radi o industrijskom području, postoje tri misteriozna otvora na vrhu lokalne planine koji se račvaju dalje u stotine drevnih zahrđalih željeznih cijevi. Neke cijevi vode duboko u planinu, dok druge vode do obližnjeg slanog jezera. Dio ih se nalazi i u jezeru, a dio ide uz obalu jezera. Neke od većih cijevi promjera su 40 cm te se čini kako su raspoređene se namjerom. U čemu je stvar? Arheolozi su naime zaključili da cijevi datiraju iz kamenog doba. Začudo, nemaju pukotina iako su stare tisućama godina. To sugerira da nisu postavljene pod zemlju samo tako, nego da su imale i neku svrhu. Pretpostavke idu od toga da su cijevi iz Baigonga drevni astronomski laboratorij ili čak pista za lansiranje svemirskih brodova koju su za sobom ostavili vanzemaljci.

3. Divovske kamene kugle s Kostarike

Kostarika i nekoliko okolnih područja preplavljeno je divovskim kamenim kuglama. Oblikovane su gotovo savršeno, glatke površine. Neke od njih su prilično malene, od samo par centimetara u promjeru, dok su druge promjera 2,5 metara i teže nekoliko tona. Kugle se nalaze posvuda premda njihova svrha nije poznata, baš kao ni period kada su nastale.

2. Bagdadske baterije

Baterije su zapravo serija predmeta pronađenih na području mezopotamije, koji datiraju iz stoljeća prije Krista. Kada su ih arheolozi pronašli, prva pretpostavka bila je da se radi o običnim glinenim vrčevima. No to je ubrzo odbačeno s obzirom da su vrčevi sadržavali bakreni prutić te znakove korozije. To znači da su vjerojatno sadržavali tekućinu koja je u dodiru s bakrom proizvodila električnu energiju. Ako je to istina, radi se prvim baterijama na svijetu, premda još uvijek nije jasno čemu su točno služile.

1. Bloop

1997. znanstvenici su snimili čudan zvuk u oceanu. Čudan i vrlo glasan. Toliko glasan da su ga snimila dva mikrofona udaljena 3000 milja. Zbunjeni su ga istraživači nazvali 'bloop'. Osobine zvuka snažno upućuju na živo biće, toliko nepogrešivo da većina znanstvenika vjeruje kako je njegov izvor neko morsko stvorenje koje se krije u dubokim, hladnim i vječno tamnim vodama. No da proizvede takvo nešto, biće bi moralo biti mnogo veće od plavetnog kita. Ako je taj organizam sličan kitu, morao bi povremeno izranjati po zrak, što znači da bi vjerojatno bio viđen, osim ako ne posjeduje manji aparat za disanje, poput, recimo, slonove surle (a bilo je vrlo mnogo viđenja takvih čudovišta kroz povijest). Kako god bilo, bloop se nije čuo nikad više nakon ljeta 1997., i ostaje jedna od neobjašnjenih tajni Zemljinih oceana. Nadobudni istraživači misterija, reći će da zvuk zapravo proizvodi drevno podmorsko čudovište Cthulhu, koje je opisao poznati pisac horora i znanstvene fantastike H.P. Lovecraft.

 

interesantno mi bilo...i ja copy-paste...morala sam:-p

03.03.2009.

ZwUk........

ew i mene nakon dugo...dugooooooo wremena...sig me niko nije pozelio...ali morala sam se wratiti...:-phihi...pa ew nesh o zwuku...sto sam trebala stawiti..dawno...dawno...ali nisam imala wremena:-p(lafo)...imala nekih waznijih stwari za obawiti...hihihi.........................

 

 

Zvuk je osjecaj koji potice od mehanickih oscilacija koje prima uho a registrira mozak.U fizici pod zvukom podrazumijevamo sve pojave vezane za mehanicke ocilacije cije se frekvencije nalaze u granicama osjetljivosti cula sluha.Ova grana fizike se naziva akustika i u najsirem smislu rijeci obuhvata mehanicke valove koji se prostiru kroz. Plinove,tekucine ili cvrsta tijela u opsegu zvucnih frekvencija kao i valove koji su sa visim i nizim frekvencijama od granice culnosti.Granica culnosti nalati se priblizno na 20 Hz i 20.000 Hz.Ove granice su individualne i ne treba smatrati da su one strogo odredjene.Mehanicke oscilacije koje prolaze 20.000 Hz nazivaju se ultrazvuk, a oscilacije cija je frekvencija ispod 20 Hz nazivaju se infrazvuk.

Zvucni izvori mogu biti sva tijela koja pravilno osciluju u opsegu frekvencija zvuka (zice,stapovi,vazdusne ploce).
Kod zvucnih pojava razlikuje se sum i ton.
Sum predstavlja slozenu i promjenljivu oscilaciju dok ton ima pravilnu oscilaciju i odredjenu frekvenciju.
Cist ton je onaj u koga je oscilacije sinusna.
Na kvalitet tona utice to sto obicno pored osnovne frekvencije ton sadrzi i vise harmonike koji uslovljavaju oscilovanje.
Osnovnu frekvenciju tona uho osjeca kao i visinu tona primjesni harmoniciodredjuju boju tona.
Jacina tona zavisi od amplitude i tretira se kao fizicka jacina tona.
Posto ton ima razlicitu osjetljivost za tonove razlicite osobine govorimo o subjektivnoj (fizioloskoj ) jacini tona.

                                             ZVUCNI IZVORI

Svaki mehanicki oscilator koji pravilno oscilira u opsegu frekvencija zvuka naziva se zvucni izvor.Kao najcesci izvori zvucnih valova susrecu se zategnute zice i zracni stupovi.Zategnute zice osciliraju transverzalnim oscilacijama.Ako se na jednom mjestu zategnute zice izvede transverzalna deformacija ona ce se prostirati duz zice brzinom v..Na ucvrscenim krajevima zice takav val ce se odbiti i krenuti u suprotnom smjeru zice.Uslijed interferencije formirat ce se stojeci val.

                                             OSJECAJ ZVUKA

Covjek prima sluh pomocu cula sluha: uha.Uho je vrlo slozen organ koji zvucne oscilacije prenosi kroz slusni kanal do bubne opne, zatim preko niza slozenih opruga do Cortijevog organa koji se sastoji iz vlakana do kojih dolaze slusni nervi.Vlakna imaju razlicite duzine i napetosti, pa im odgovaraju odredjene rezonantne frekvencije.Kod subjektivnog osjecaja zvuka, razlikuju se tri njegove osobine: visina, boja i glasnost.

Realni zvuk ne prestavlja jednostavno harmonicno osciliranje vec superpoziciju harmonicnih oscilacija, koje se nalaze danom zvuku i naziva se akusticni spektar.Imamo kontinuirani ( neprekidan) i diskontinuirani (linijski)

ZVUK 
23.12.2008.

narodne poslovice

 

Mudrosti mog naroda:

1. NE MRZI SEBE OD RANOG JUTRA - SPAVAJ DO PODNE!

2. NAJBOLJI LIJEK ZA NESANICU JE DA SE DOBRO ISPAVAŠ!

3. ZEMLJA JE STVARNO ZAGAĐENA... KUD SE GOD OKRENEŠ, SVE SAMO GAD DO GADA!  

4. PARE NISU PROBLEM,... PARA NEMA

5. STVARNOST JE ILUZIJA UZROKOVANA NEDOSTATKOM ALKOHOLA!

5. AKO MOŽEŠ OSTATI MIRAN DOK JE SVUD OKO TEBE PANIKA, VJEROJATNO SI KRIVO RAZUMIO SITUACIJU

6. POSAO TREBA PRAVILNO RASPODIJELITI - DRUGIMA

7. KNJIGA JE SVETINJA, A SVETINJA SE NE DIRA

8. RAD JE ZADOVOLJSTVO, ALI SAD NIJE TRENUTAK DA SE PREPUŠTAMO ZADOVOLJSTVIMA.

9. ČOVJEK JE JEDNA JEBENA STVAR.... POGOTOVO AKO JE ŽENA

10. NAJPAMETNIJI MUŠKARAC JOŠ SE NIJE RODIO JER NAJPAMETNIJA ŽENA KORISTI KONTRACEPCIJSKA SREDSTVA.

11. ZAŠTO SE ŽENE ULJEPŠAVAJU??? JER JE MUŠKARCIMA ČULO VIDA RAZVIJENIJE OD MOZGA

14.12.2008.

_KAKO III1 PRAVI BLOG ZA FIZIKU_:-)

Hehehehehehehehehehehehehehehehehe..........................................

14.12.2008.

OSCIJALACIJE

Postoje razne vrste kretanja koja se poslije određenih intervala vremenom ponavljaju potpuno ili približno na isti način. To su periodična kretanja. Takva kreanja mogu da izvode npr. klatno zidnog sata, žice na gitari, točak na osovini, klip u cilindru motora, brodsi ili avionski propeler, list papira na ustalasanoj vodi, lišće na drveću pod uticajem vjetra itd. Pojava plime i oseke također je periodičnan proces.

Periodično kretanje je kretanje tijela koje se ponavlja poslije jednakih inervala vremena.

Pod oscilacijom se podrazumijeva jedan zatvoreni ciklus oscilatnog kretanja poslije koga se kretanje ponavlja na isti način ili približno na isti način.

 

14.12.2008.

MEHANIČKI TALASI

  U praksi su oscilatori međusobno povezani zbog međudjelovanja, tako da osciliranje jedne čestice izaziva osciliranje ostalih čestica.

Ako se na površini vode proizvede periodični poremećaj, on se širi i tada se zapažaju deformacije u obliku kencentričnih kružnica koje se udaljavaju od mjesta nastanka poremećaja.

Kada bismo na površinu vode stavili omad pluta, zapazili bismo da se on periodično podiže i spušta, a ne udaljava se od mjesta gdje je proizveden poremećaj, kako nam se čini na prvi pogled.

Ako elastično uže učvrstimo na jednom kraju, a drugim krajem zamahnemo, poremećaj se prenosi kroz uže. U oba slučaja nastao je talas.

Proces prenošenja periodičnog poremećaja kroz elastičnu sredinu naziva se mehanički talas. Mjesto na kojem nataje talas naziva se izvor talasa. Za nastanak mehaničkog talasa potrebna je elestična sredina u kojoj se izaziva i prostire poremećaj. Pri tome se energija talasa prenosi od izvora u okolni prostor, a čestice osciliraju oko svog ravnotežnog položaja.

U prirodi se najčešće susreću dvije vrste talasa:

1.       Mehanički

2.       Elektromagnetni

Ova podjela se vrši prema načinu postanka talasa. Prvi nastaju osciliranjem neutralnih čestica sredine, a drugi nealektrisanih čestica. Postanak mehaničkih talasa tijesno je vezan sa elastičnim osobinama materijalne sredine. U elastičnij sredini moguće su sljedeće vrste deformacije:

-          Istezanje (sabijanje)

-          Smicanje

-          Torzija (uvrtanje)

-          Fleksija (savijanje)

Svakoj vrsti od njih odgovara i određena vrsta mehaničkih talasa:

Longitudionalni talasi su oni koje proizvodi izvor talasa koji oscilira u pravcu prostiranja talasa.

Transverzalni talasi su on talasi koje proizvedi izvor talasa koji oscilira u normalnom pravcu na pravac prostiranja talasa

Progresivni talasi su oni kod kojih se prenošenje energije vrši sa čestice na česticu teoretski do u beskonačnost.

Stojeći talasi su oni kod kojih neke čestice osciliraju a neke miruju,stoje.

14.12.2008.

Oscilatorno (LC) kolo

LC kolo je prisutno u velikom broju električnih kola koje se koriste u tehnici. Kada na daljinskom upravljaču birate željeni program, LC kolo filtrira jedan od mogućih signala koje šalje kablovski operater.

Čini ga jedan

                                     T = 2π(LC)

kondenzator i jedan solenoid - zavojnica (namotaj bakarne žice). Radi jednostavnosti često se zanemaruje termogeni otpor kola. U ovom kolu prisutno je naizmenično pretvaranje energije električnog polja kondenzatora u energiju magnetnog polja solenoida. Znači, ovdje imamo elektromagnetne oscilacije. Period ovih oscilacija dat je Tomsonovomjednačinom :1/2

gdje je L koeficijent

Promjena

                                   q = q

gdje je q trenutna vrijednost naelektrisanja na pločama kondenzatora, q

samoindukcije solenoida, a C kapacitet kondenzatora.naelektrisanja na pločama kondenzatora opisuje se jednačinom0 cos(ωt +φ0)0

maksimalna (amplitudna) vrijednost, ω

                        i = - q

gdje je I

kružna frekvencija ovih oscilacija, a φ0 početna faza oscilacija. Trenutna vrijednost jačine struje u kolu data je kao0 ωsin(ωt +φ0) = - I0sin(ωt +φ0)0 maksimalna (amplitudna) jačina struje u kolu. Ukupna energija elektromagnetnih oscilacija je zbir energija električnog i magnetnog polja...
09.12.2008.

harmonijske oscilacije

Jedno od najprostijih periodičnih kretanja je harmonijsko oscilovanje. Mi ćemo  pojavu harmonijskog oscilatornog kretanja razmatrati na primeru oscilovanja tela okačenog o oprugu.

Kada je opruga deformisana (istegnuta ili sabijena) na  telo deluje povratna sila, koja je usmerena prema ravnotežnom položaju (označen horizontalnom linijom). 

 

Oscilacije su harmonijske ako je povratna sila, srazmerna udaljenju tela od ravnotežnog položaja:

Konstanta k je koeficijent proporcionalnosti, F je povratna sila a x udaljenje od ravnotežnog položaja (elongacija). Znak minus potiče od suprotnog usmerenja povratne sile i elongacije.

 

U toku oscilovanja telo ima brzinu jednaku nuli u krajnjim položajima-kada je opruga maksimalno istegnuta ili maksimalno sabijena. Tada je sva energija sistema skoncentrisana u opruzi, a kinetička energija tela jednaka nuli.

 

Prelaženje potencijalne energije opruge u kinetičku energiju tela, i obrnuto, odvijalo bi se beskonačno dugo, da nema gubitaka energije. Oscilovanje kod kojeg nema gubitaka energije zove se neprigušeno. Realna oscilovanja su prigušena. 

 

Broj oscilacija u jedinici vremena sa zove frekvencija - n, a vreme trajanja jedne oscilacije zove se period - T. Frekvencija i period povezani su na sledeći način:

  Za harmonijsko oscilovanje, nezavisno od vrste oscilatora važi i sledeća jednačina:

 

gde je m - masa tela koje osciluje.

 

15.11.2008.

_ogledalce_

 

Ovo bi vjerovatno trebalo biti zalijepljeno na tvom ogledalu gdje bi to
mogla/o svaki dan procitati. Mozda to ne vjerujes, ali ovo je 100% istina.


1. Na svijetu je sigurno dvoje ljudi koji bi
umrli radi tebe.


2. Najmanje 15 ljudi te voli na neki nacin.


3. Jedini razlog zasto bi te itko mrzio je zato
sto bi zelio biti bas kao i ti.


4. Tvoj osmijeh moze donijeti srecu svakome, cak
i ako mu nisi drag.


5. Svaku noc NETKO misli na tebe prije nego otidje
spavati.


6. Nekome znacis sve na svijetu.


7. Ti si poseban/na i jedinstven/a.


8. Netko za koga ne znas ni da postoji, voli te.


9. Kad napravis i najvecu pogresku, nesto dobro
izade iz toga.


10. Kad mislis da ti je cijeli svijet okrenuo
leda, pogledaj ponovo.


11. Uvijek zapamti komplimente koje si primio.
Zaboravi bezobrazne uvrede
.

 

 

15.11.2008.

_u registraturi_

I malo lektire.....

KOMPOZICIJA I FABULA ROMANA:

 

    Roman je podijeljen na tri dijela. Događaji u romanu nisu organizirani i raspoređeni prema vremenskom slijedu. Vremenski kontinuitet događaja pisac prekida retrospektivnim epizodama. Takvim pripovijedačkim postupkom unosi određeni "nemir" i dramatičnost, usklađuje kompozicijska obilježja cjelokupnom životnom sudbinom i psihičkim previranjima Ivice Kičmanovića. Već je sam početak romana retrospektivan - počinje prikazom registrature i spisa koje Kovačić oživljuje: oni se međusobno prepiru. Za riječ se javlja spis registratora Ivice Kičmanovića i započinje pripovijedanje: "Znajte, dakle, ja sam vam srce i duša našega registratora. Ja sam njegova slika i prilika. Ukratko: njegov sam životopis. On me je sam napisao..." To je ujedno i najava fabule koja počinje prikazom djetinstva Ivice Kičmanovića. Pripovijedanje se nastavlja i nekoliko puta remeti vremenski slijed događaja, tj. mijenja prostor i vrijeme događaja (npr. buđenje Ivice Kičmanovića u Laurinoj sobi, epizoda o vili Dorici i Meceni, o Meceninu porijeklu, o Laurinu porijeklu itd.). Mnogi su kritičari osporavali kompozicijske vrijednosti romana U registraturi, njegovu cjelovitost i jedinstvenost, odnosno kompaktnost zbog epizoda koje narušavaju kronološki slijed događaja. Vremenski nepovezano pripovijedanje raspršuje fabulu, prekida fabularni tok, što pridonosi labavoj kompoziciji romana. Gledišta suvremenijih kritičara ne podudaraju se s takvim mišljenjem. Oni misle da su kompozicija i stil romana, odnosno cjelokupni tekst "najvjernija slika Ivičine psihe". U prilog tome navode fabularne podatke (npr. događaje u vezi s Ivičinim psihičkim krizama, delirijum tremensu) i jezično- stilske, odnosno pravopisne karakteristike (npr. autentična varijanta teksta iz "Vijenca" krcata je točkicama, upitnicima, uskličnicima, crticama). Prema Jelčiću, ti pravopisni znakovi imaju svoju stilsku vrijednost, "objašnjavaju i tu rastrzanost Kovačićeva ("Ivičina"), stila i nehomogenost Kovačićeve ("Ivičine") kompozicije.

    Fabulu romana pisac gradi tako da prati razvitak glavne ličnosti romana - Ivice Kičmanovića, i to od djetinstva do smrti (Ivičina tragičnog završetka u požaru koji je zahvatio registraturu). Fabula se temelji na glavnoj radnji, vezanoj za životni put Ivice Kičmanovića, i sporednim radnjama (npr. Laurin život koji nije u vezi s Ivicom, događaji vezani za gazdu Medonića, odnosi između Laure, Mihe i Juste te Mihe, Laure i Ferkonje, itd.). Fabula je razgranata tj. složena i razvijena. Kronološki niz događaja, tj. glavni fabularni tok vezan za životni put Ivice Kičmanovića, pisac: a) prekida retrospekcijom, nekronološkim događajima (npr. opisom registrature, scenom Ivičina buđenja u Laurinoj sobi, epizodom u registraturi s Ivicom kao šezdesetogodišnjakom - registratorom), b) dopunjava sporednim radnjama (npr. u Ivičino djetinstvo na selu pisac uključuje svoj komentar o djetinstvu, opisuje odnose na selu i događaje vezane za seoskog bogataša Medonića i drugo). Okosnicu fabule čine događaji koje u prvom dijelu romana pripovijeda glavno lice (Ivica Kičmanović), a zatim (u drugom i trećem dijelu romana) ulogu pripovjedaća preuzima pisac. Fabula se temelji na nekoliko osnovnih događaja, odnosno radnji.

 

KRATKI SADRŽAJ:

 

    Ovaj veliki roman započinje prepirkom spisa i registara, a nastavlja se kao "raspredanje" glavnog junaka u obliku ispovjesti, kojoj je cilj da razobliči kritički hrvatsko društvo onog vremena u rasponu od osirotjelih seljaka i pogospođenih opanaka do pokvarene gospode. U registraturi je prije svega svjedočanstvo o mučnom probijanju kroz život jednog seljačića, u čemu nalazimo istinite i ujedno tipične crte ne samo Kovačićeva životopisa. Glavno je lice Ivica Kičmanović sin seljaka Jožice, veseljaka koga su zbog sviranja u seoskom "orkestru" seljani nazivali  "Zgubidanom". Njihov najbliži susjed, zdepasti "Kanonik", imao je kćer Anicu i sinove Peru i Mihu a kako su Jožičina djeca bila bistrija, razvi se zavist i suparništvo. Ivica odlično završi osnovnu školu i uz pomoć Mecene nastavi se školovati, živeći u kući svoga dobrotvora, kod njegova "kumordinara " Žorža. Mecena je neženja, bogat, maglovite prošlosti: ima na duši živote nekolicine ljudi kojih je smrt posredno skrivio pošto je obeščastio lijepu seljanku Doru. Kad je Ivica navršio devetnaestu godinu, k Meceni se doselila Laura, njegova rođakinja, djevojka čudne prošlosti i još čudnije budućnosti. Međutim, Ivica ustanovi da je ona Mecenina ljubavnica pa se i sam s njom splete, zbog čega ga Mecena otjera iz svog dvorca. Ivica se vrati kući gdje ga opet dočeka zavist obitelji susjeda "Kanonika", kojega je sin Miha bogatom ženidbom obogatio. Mecenu je u međuvremenu Laura otrovala i opljačkala, saznavši nakom toga iz jednog pisma da joj je on zapravo otac, a suluda davno obeščašćena Dora - mati. Laura potraži Ivicu i pomogne Jožici da izgradi novu kuću. Seljani su ih ogovarali zgog divljeg braka ali Laura se ne želi  lišiti slobode pa radije pošalje Ivicu natrag da završi školovanje, a sama nastavi živjeti s Mihom, sve dok njegova žena Justa ne preminu u neobjašnjivim okolnostima, uz asistenciju Laure. Ivica spozna da je Laura zločinka i želi se vjenčati s "Kanonikovim" kćerkom Anicom, kojoj nađe službu kod neke gospođe, gdje je i sam radio kao instruktor. Laura u dogovoru sa svojim novim ljubavnikom Ferkonjom udavi i Mihu, pokrade Mihin novac i pobjegne, ali kod podjele plijena ubije i Ferkonju. Hajdučica Laura ipak želi ponovo osvojiti Ivicu, a kad je ovaj odbije ona s razbojnicima provali na njegove svatove i pobije ih redom: Ivičinu majku, oca Jožicu, "Kanonika", otme Anicu te je u šumi unakazi tako da joj odreže grudi. Ivica je preživio pokolj, pa ranjen svjedoči na sudu protiv Laure koju napokon strijeljaju. Iz njezinih grudi ne kanu ni kap krvi. Ivica se počinovniči, postane registratorom, ali ubrzo poludi, zapali sve spise i sam izgori u tom plamenu.

15.11.2008.

TVOJE GODINE SA ČOKOLADNOM MATEMATIKOM

 NE SMIJEŠ VARATI NITI ODMAH IĆI NA RJEŠENJE


Trebat će ti manje od minute.

Nakon svakog teksta izračunaj.

Ne smiješ čitati rješenje prije nego sve izračunaš!

 

1. Koliko puta u sedmici pojedeš čokoladu?

(broj mora biti veći od 0, ali manji od 10)


2. Pomnoži taj broj sa 2 (kako bi bio parni broj)



(nadam se da imaš digitron...)


3. Dodaj 5



4. Pomnoži rezultat sa
50

 

5. Ako si već proslavio/la svoj rođendan u 2008.,

dodaj 1758. Ako nisi, dodaj 1757.




6. Oduzmi od ovog broja svoju godinu rođenja

 (mora biti 4-cifren broj).



 

Rezultat je trocifren broj...

Prvi broj je broj koliko puta u sedmici pojedeš čokoladu.

 

 


Zadnja dva broja predstavljaju.......   

 

TVOJE GODINE!!!


 

 



15.11.2008.

_samo fizikaaa_:-p

  Između svaka dva tijela (dvije tačkaste mase) djeluje privlačna, gravitaciona sila,  koja je direktno proporcionalna proizvodu njihovih masa, a obrnuto proporcionalna kvadratu njihovog međusobnog rastojanja.

Gravitaciona sila djeluje duž prave koja prolazi kroz centre dva tijela.

 Spreg sila čine dvije paralelne sile istih intenziteta, a suprotnog smijera, koje djeluju na kruto tijelo.

Moment sprega sila M jednak je intenzitetu jedne od sila i normalnog rastojhanja izmedju pravca djelovanja tih sila.

 

Stajnerova osa(teorema)

Moment inercije tijela u odnosu na osu koja je paralelna težišnij osi jednak je zbiru momenta inercije tijela u odnosu na težišnu osu i proizvvod ukupne mase tijela u odnosu rastojanja, između osa.

 Moment impulsa materijalne tačke jednak je proizvodu impulsa i normalnog rastojanja tečke od ose rotacije.

 

15.11.2008.

MOMENT IMPULSA

Moment impulsa je fizička veličina kojom se mjeri nastojanje materijalnog tijela da nastavi da rotira. Formalno se definiše kao:

- Vektorski proizvod vektora položaja tijela mjerenog od izabrane referentne tačke i njegovog impulsa.  

-Proizvod momenta inercije i ugaone brzine. 

Momentom impulsa se izražava kako kretanje tijela po orbiti (kruženje Zemlje oko Sunca) tako i rotacija tijela oko sopstvenog centra masa (rotacija Zemlje oko sopstvene ose). Moment impulsa je vektorska veličina, dakle, posjeduje intezitet, pravac i smjer. Pravac vektora momenta impulsa je normalan na ravan orbite tijela (paralelan sa osom rotacije) i poklapa se sa pravcem vektora ugaone brzine. Moment impulsa izražava se u Džul-sekundama J s ili N ms, a SI jedinica za moment impulsa je kgm2s-1 .

(Moment impulsa je održan, dakle, za njega važi zakon održanja. Prema ovom zakonu, moment impulsa fizičkog sistema ostaje konstantan dok ga ne promijeni spoljašnja sila, tačnije momenta sile. Ili, ekvivalentno tome, moment sile jednak je brzini promjene momenta impulsa. Kada kruto tijelo rotira, njegovo protivljenje promjeni rotacionog kretanja mjeri se njegovim momentom inercije. Moment impulsa je koncept značajan ne samo za fiziku. U svakodnevnom životu, npr.piruete klizačica na ledu, vratolomije, skakač u vodu, vožnja bicikliom i dr...

Moment impulsa čestice u odnosu na izvorište kordinatnog sistema definiše se kao:

gdje je:  L= r X p

L— moment impulsa čestice

r— vektor  položaja čestice u odnosu na izvorište koordinatnog sistema

p— impuls čestice, a

X— je oznaka za  vektorski proizvod navedenih veličina.

 

Ili drugim riječima, vektor momenta impulsa jednak je vektorskom proizvodu vektora položaja i impulsačestice

 

 

 

08.10.2008.

kosmicke brzine...

 

Četvrta kosmička brzina je minimalna brzina koju je potrebno dati objektu da bi napustio galaksiju Mliječni Put.

Četvrta kosmička brzina nije jednaka za sve tačke u galaksiji i zavisi od daljine do centra mase galaksije (Strijelac A u našoj galaksiji). Procjene četvrte kosmičke brzine u području našeg sunca se kreću oko 550 Km/s. Za poređenje, brzina našeg sunca oko centra galaksije iznosi oko 220 Km/s.

Treća kosmička brzina je minimalna brzina koju je potrebno dati objektu da bi napustio sunčev sistem i otišao u međuzvjezdano prostranstvo. U najpovoljnijem slučaju polijetanja sa Zemlje, brzina je samo 16.6 Km/s, a u najnepovoljnijem slučaju do 72.8 Km/s.

Vektor brzine za povoljan slučaj treba biti usmjeren kao i vektor brzine planete Zemlje. Orbita takvog objekta će onda biti parabola, sa brzinom u beskonačnosti jednakom nuli.

Druga kosmička brzina (parabolička brzina, brzina oslobađanja) je najmanja brzina koju je potrebno dati objektu (čija masa je zanemarljiva u odnosu na masu planete od koje odlazi) da bi objekt napustio gravitaciono polje planete.

Њутнова анализа космичких брзина. Објекти A i B padaju natrag na Zemlju. Objekti C i D ulaze u kružnu ili eliptičnu orbitu (prva kosmička brzina). Objekt E излази из гравитационог поља по параболи (друга космичка брзина).
Njutnova analiza kosmičkih brzina. Objekti A i B padaju natrag na Zemlju. Objekti C i D ulaze u kružnu ili eliptičnu orbitu (prva kosmička brzina). Objekt E izlazi iz gravitacionog polja po paraboli (druga kosmička brzina).

Druga kosmička brzina ovisi o radijusu i masi planete. Za Zemlju iznosi oko 11.2 Km/s (na površini planete). Objekt koji ima tu brzinu izlazi iz gravitacionog polja Zemlje i postaje sunčev satelit.

Da bismo izračunali drugu kosmičku brzinu za Zemlju potrebno je upitati se kolika bi bila brzina objekta koji bi iz beskonačnosti padao na Zemlju. Očito, to je ista ta brzina koju je potrebno dati objektu da bi se oslobodio Zemljine gravitacije.

Zakon očuvanja energije:

\frac{mv_2^2}{2\frac{GmM}{R}=0}-

gdje slijeva stoji kinetička energija i potencijalna energija. Ovdje je m — masa tijela, M — masa planete, R — radijus planete, Ggravitaciona konstanta, v2 — druga kosmička brzina.


Rješavajući po v2, dobijamo:

v_2=\sqrt{2G\frac{M}{R}}

Između prve i druge kosmičke brzine postoji jednostavan odnos:

v_2=\sqrt{2}v_1

Kvadrat brzine oslobađanja je jednak dvostrukom njutnovskom potencijalu u početnoj tačci (naprimjer na površini planete):

v_2^2=2\Phi=2\frac{GM}{R}

Brzina se naziva i paraboličkom zato što se objekti sa tom brzinom kreću po paraboli.

Prva kosmička brzina je brzina koju je potrebno dati objektu, zanemarujući otpor vazduha, tako da objekt može ostati u kružnoj orbiti s radijusom jednakim radijusu planete. Drugim riječima, to je najmanja brzina pri kojoj objekt ostaje u kružnoj orbiti tangencijalnoj na površinu planete a da ne padne na nju.

Za proračun prve kosmičke brzine potrebno je razmotriti centrifugalnu i centripetalnu silu koje djeluju na objekt.

m\frac{v_1^2}{R}=G\frac{Mm}{R^2};
v_1=\sqrt{G\frac{M}{R}};

gdje je m — masa objekta, M — masa planete, G — gravitaciona konstanta (6,67259·10−11 m³·Kg−1·s−2), v_1\,\! — prva kosmička brzina, R — radijus planete. Na Zemlji, M = 5,97·1024  Kg, R = 6 378 000  m), nalazimo

v_1\approx\,\! 7,9 Km/s

Prvu kosmičku brzinu je moguće odrediti i iz ubrzanja slobodnog pada: g=GM/R², i dobijamo

v_1=\sqrt{gR}
08.10.2008.

kosmicke brzine

 

Svi smo vec culi kako se iznad nasih glava nalaze kojekakvi vjestacki sateliti, hidrometeoroloski, telekomunikacioni, vojni i sl. Postoje stacionarni koji se nalaze stalno iznad iste tacke na Zemlji jer se krecu istom brzinom kao i Zemlja i nestacionarni koji zavisno od potrebe kruze oko planete Zemlje od jedne do druge tacke i snimaju ono sto nas na Zemlji interesuje. Malo toga znamo o tome kako oni to kruze i kako su dospjeli tamo.

Posto se gravitaciono polje Zemlje teoretski proteze u beskonacnost tako i na satelite kao i na ostala tijela na i oko Zemlje djeluje isto gravitaciono polje. Princip kruzenja satelita oko Zemlje samim tim i Mjeseca, a koji vazi za bilo koji svemirski objekat kao sto je Sunce, zvijezde,... zasniva se na principu horizontalnog hica kao sto je kamen, koji pada, ali nikada ne padne nego pocinje da kruzi zbog zakona o konzervaciji (ocuvanju) energije. To vazi za odredjenu brzinu. Posmatracemo sada primjer Zemlje i njenih satelita. Da bi se neko tijelo kretalo po kruznoj putanji oko Zemlje mora imati tacno odredjenu brzinu za datu visinu na kojoj se to tijelo nalazi. Tako npr. prvi Zemljin vjestacki satelit Sputnjik I (SSSR), koji je lansiran 04.10.1957.g., mase 83,6 kg na visinu od 900 km je morao da se krece brzinom od oko 7,4 km/s. Kad bi se kretao svakom brzinom manjom od te pao bi na Zemlju. Ova brzina se naziva Prva kosmicka brzina za datu visinu, a to je ona minimalna brzina kojom se moraju kretati tijela da ne bi pala na Zemlju vec da postanu njeni sateliti i da kruze oko nje. Da kazemo jos par stvari vezanih za ovu kosmicku brzinu. Ova kosmicka brzina zavisi od visine jer se sa porastom visine smanjuje jacina gravitacionog djelovanja Zemlje tako da nam je potrebna manja brzina da savladamo ovo djelovanje. Ako bi tijelo imalo vecu brzinu od Prve kosmicke brzine tijelo se vise ne bi kretalo po kruznici nego bi njegova putanja poprimila izgled elipse u cijoj se jednoj zizi nalazi Zemlja. Ako bi brzina bila jos veca izgled putanje bi poprimao oblik parabole, a zatim hiperbole dok bi pri odredjenim mnogo vecim brzinama izasao iz Zemljine orbite i ne bi vise bio njen satelit.

Tijelo kada dobije minimalnu brzinu od 11,2 km/s prestaje biti Zemljin satelit i izlazi iz njegove orbite. Medjutim, to tijelo nece nastaviti da se krece pravolinijski nego ce poceti da se krece po elipsi oko Sunca i time postati Suncev satelit. Ovo je minimalna brzina da se tijelo oslobodi uticaja Zemljinog gravitacionog polja i da njegovo kretanje zavisi samo od Suncevog gravitacionog polja i naziva se Druga kosmicka brzina. Moramo imati na umu da je tijelo i kad se kretalo oko Zemlje bilo pod uticajem Suncevog gravitacionog polja, ali nije igralo toliku ulogu jer je Zemljino polje bilo jace. Ako bi brzina tijela bila veca od ove Druge kosmicke brzine onda bi se tijelo kretalo po slicnom principu kao i oko Zemlje, dakle po paraboli pa po hiperboli da bi se na kraju pri odredjenoj brzini oslobodilo Suncevog gravitacionog polja.

Da bi tijelo prestalo biti Suncev satelit i napustilo nas Suncev sistem i postalo satelit centra nase galaksije po imenu Mlijecni put mora imati brzinu od oko 16,2 km/s. Ova minimalna brzina koju mora imati tijelo naziva se Treca kosmicka brzina.

Cetvrtom kosmickom brzinom se naziva ona brzina kojom moramo lansirati tijelo da bi izaslo izvan nase galaksije i iznosi oko 290 km/s.

Ono sto je zanimljivo je to da brzina Sunca oko centra Mlijecnog puta iznosi oko 285 km/s i nalazi se negdje na periferiji kruznog diska kakav oblik ima Mlijecni put. Srednja brzina Zemlje oko Sunca iznosi oko 30 km/s, a radi usporedbe to je oko 100 puta brze od brzine zvuka. Zamislite samo koje su to brzine.

Ovdje smo naveli neke zakonitosti koje vladaju oko nas, navescu ovdje samo jos jedan primjer skladnosti Allahovog uredjenja svemira. Naucnici kada su otkrili odredjene zakone vezane za gravitaciju i svemir provjerili su sva svoja dotadasnja mjerenja i uocili da se rezultati ne poklapaju, odnosno da bi trebalo da postoji jos jedna planeta u ovom nasem Suncevom sistemu. Izvrsili su potrebne proracune i uperili teleskope prema mjestu proracuna. Nakon odredjenog vremena posmatranja uocili su 1929.g. malu planetu koju mi danas znamo kao Pluton (engl. Pluto). To je jedna vrlo mala planeta koja je udaljena od Sunca oko 5,9 milijardi km (oko 39 puta dalja nego Zemlja) i potpuno se okrene oko Sunca za oko 248 Zemaljskih godina, a njen precnik nije ni koliko pola Zemljinog. Masa joj je oko 10 puta manja od Zemljine.

 

 

 


Stariji postovi

Život je nekad siv, a nekad žut
<< 03/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
Aime Sati
U urbanoj sahari života
Svedska Hanuma
Koraci do sna!!
Blue Revolution®
Moon Safari
*Zauvijek izgubljena u prošlosti*
U ime Vremena koje smo nepovratno izgubili
*FC*BAYERN*MÜNCHEN*
I am still dreaming
U šupak kosmosa smo upali.
*¤*Svjedok vremena...*¤*
Wishful thinking. Mindless dreaming.
KaŽeŠ,pOsLiJe Si PaTiO...MeNi jE sRcE zAsTaLo...
SVASTA NESTA
HARY_19=BAYERN MUNCHEN
NETKO JE ZAUVIJEK OSTAO SAM...TAJ NETKO SAM...JA
The Hardest Thing
Ona sto dolazi,kad svaka prolazi .*
O srce moje,šta je s tobom...
A to je ništa. I sve.
Arsenal Football Club ♥
-
~* Još Uvijek Sanjam Da Smo Zajedno*~
TIPOVI
Put U Srediste Sebe
Operacija_TRIJUMF
semidzo
moj zivot.... prijateljstvo... ljubav...
G4
** V o L i M T e **_ Ne kRiJeM tO !!! ***
VELIKI BRAT I OPERACIJA TRIJUMF
Los Serranos
ERREWAY
'Cause you're my life...
A nebo uvijek čeka jer nebo je kraj.
Budala koja voli Neopete! :3
...............
::treci::
***NEMA TE , A JA VOLIM TE***
♥●•٠teniseri●•٠♥
Shadows
~ TorresBySejla ~
***/***Physics***/***
Malla Princess
Ko se boji vuka još?
♥ThInG_I'lL_nEvEr_SaY♥
SpoTOvi*
Za uspomenu,koja ce vjecno trajati...
*P*o*Z*n*A*t*E*****L*i*C*n*O*s*T*I*
više...

BROJAČ POSJETA
14562

Powered by Blogger.ba